Održan okrugli stol „Inkluzija u sustavu odgoja i obrazovanja – izazovi i mogućnosti“
Pokret osoba s invaliditetom uključen u 8. Centar znanja u području unapređenja kvalitete življenja osoba s invaliditetom provodi zajedničku Kampanju „Inkluzija je ljudsko pravo“ s ciljem donošenja Zakona o inkluzivnom dodatku i uspostave cjelovitog inkluzivnog pristupa izjednačavanju mogućnosti osoba s invaliditetom, bez obzira na vrstu, stupanj i uzrok invaliditeta s osobama bez invaliditeta.
8. Centar znanja za društveni razvoj u okviru Kampanje „Inkluzija je ljudsko pravo“ održao je 01. lipnja 2023. godine, u kazalištu „Vidra“ u Zagrebu, Okrugli stol pod nazivom „Inkluzija u sustavu odgoja i obrazovanja – izazovi i mogućnosti“ .
Cilj Okruglog stola bio je senzibilizirati i informirati dionike o inkluziji u odgojno-obrazovnom sustavu RH, posebice o važnosti inicijalnog obrazovanja odgajatelja, učitelja i nastavnika kao temelja inkluzivnog obrazovnog sustava, izazovima socijalne inkluzije, te o izazovima i preprekama inkluzivnog obrazovanja.
.jpg)
Okrugli stol je otvorio Vojin Perić, predsjednik Hrvatskog saveza slijepih istaknuvši da se inkluzija uvlači u sve pore društva, a odgoj i obrazovanje su temelji inkluzije te priprema za sudjelovanje u uključivanje u društvo. Inkluzija uklanja još uvijek prisutni stav sažaljenja prema osobama s invaliditetom koje ne treba podcjenjivati, ali niti precjenjivati. Veliku ulogu imaju i mediji koji osobe s invaliditetom ne smiju prikazivati kroz prizmu patetike.
Prisutnima se uvodnim izlaganjem potom obratila Marica Mirić, predsjednica Zajednice osoba s invaliditetom Hrvatske istaknuvši da se na Okrugli stol nisu odazvale osobe s invaliditetom koje najdirektnije pogađa taj problem, a onda i ne čudi da se nisu odazvali niti oni koji donose odluke. Svoje izlaganje temeljila je na Općem komentaru br. 4 (2016.) o pravu na uključivo obrazovanje Istaknula je da trošak društvene isključenosti visok jer se njome podržava ovisnost, a time i ograničavaju pojedinačne slobode. Društvena isključenost također stvara stigmu, segregaciju i diskriminaciju, što dovodi do nasilja, iskorištavanja i zlostavljanja, kao i negativnih stereotipa kojima se potiče ciklus marginalizacije osoba s invaliditetom. Inkluzivni odgoj i obrazovanje zauzimaju središnje mjesto u realizaciji visokokvalitetnog obrazovanja za sve učenike, uključujući osobe s invaliditetom, kao i u razvoju inkluzivnih, mirnih i pravednih društava. Ističe da za sve navedeno postoje i snažni obrazovni, društveni i gospodarski argumenti. Iz izvješća Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava o tematskoj studiji o pravu osoba s invaliditetom na obrazovanje vidljivo je da se samo inkluzivnim obrazovanjem može osigurati kvalitetno obrazovanje i društveni razvoj osoba s invaliditetom kao i jamstvo univerzalnosti i nediskriminacije u odnosu na pravo na odgoj i obrazovanje.
Nakon izlaganja sudionici su premijerno pogledali video Kampanje „Inkluzija u sustavu odgoja i obrazovanja“.
Na temu Inkluzije u odgojno-obrazovnom sustavu RH izlagala je savjetnica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Lidija Pongrac Vincelj. Istaknula je da djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom imaju sva prava kao i svi ostali, a obveza država koje su ratificirale KPOSI je uskladiti sve propise, javne politike i postupanja s načelima Konvencije. Naglasila je da se u radu još uvijek susreću s prisutnim činjenicama da pri upisu u dječje vrtiće/škole/visoka učilišta i u svim aktivnostima na svim razinama obrazovanja fokus je još uvijek na invaliditetu, pa tako navodi: opservacijski ugovori u dječjim vrtićima, krivo tumačenje propisa – redoviti programi u posebnim uvjetima, traži se još jedan nalaz koji će „eliminirati” učenika pri upisu i dr. Također, problematizira nedostatak osoblja koji bi radili kao pomoćnici u nastavi i kao stručni komunikacijski posrednici, neosposobljenost pomoćnika u nastavi, nedostatak stručnih suradnika, veliki posebni razredni odjeli, čekanje na odobrenje MZO, dvokratno dolaženje na nastavu, nedostatak prilagođenih udžbenika za učenike s teškoćama u razvoju, izostanak prilagođene prehrane te problem pristupačnosti građevina, prijevoza, učeničkih/studentskih domova).
Izv. prof. dr. sc. Jasna Kudek Mirošević s Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu govorila je na temu Inicijalnog obrazovanja odgajatelja i učitelja kao ključa inkluzivnog obrazovnog sustava. Temelj inkluzije u odgojno-obrazovnom predškolskom sustavu su odgajatelji, roditelji i stručna služba vrtića. Uloga odgajatelja u inkluzivnome odgoju i obrazovanju je višestruka, a obuhvaća upoznavanje roditelja s radom skupine, poticanje roditelja na svakodnevno uključivanje i partnerstvo s vrtićem, pripremu poticaja koji će biti prilagođeni svakome djetetu individualno. Odgojno-obrazovna inkluzija djece s teškoćama u redovni obrazovni sustav zahtijeva osiguravanje potrebnih kadrovskih, materijalnih i organizacijskih uvjeta za kvalitetan odgojno-obrazovni proces s naglaskom na usvajanje potrebnih kompetencija unutar kurikulumskih odrednica usmjerenih na učenike. Organizacija provođenja inkluzije u školi zahtijeva primjereno obrazovanje učitelja i nastavnika, kao i posjedovanje potrebnih kompetencija za inkluziju. Poseban naglasak stavila je na važnost suradničkih odnosa, podučavanje temeljeno na individualnom pristupu radu te uvođenje licenciranog učitelja u nastavne procese.
O Izazovima socijalne inkluzije, govorio je izv. prof. dr. sc. Ante Bilić Prcić, dekan Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Dao je kritički osvrt kako je u RH sve napisano; zakonski uređeno, no u praksi nažalost nije provedivo i nije zaživjelo. Predložio je da se ustanove/centri za odgoj i obrazovanje transformiraju u suportivne centre koji bi davali potrebnu podršku te pružali potrebna dodatna znanja u radu s djecom s teškoćama u razvoju u odgojnim ustanovama i osobama s invaliditetom u sustavu obrazovanja. Ingerenciju bi svakako trebalo imati Ministarstvo znanosti i obrazovanje.
Osobna iskustva s preprekama i izazovima inkluzivog obrazovanja iznijeli su učenik Stjepan Zaić koji je posebno naglasio značaj pristupa informacijama i studentica Adriana Katić koja je istakla važnost razumijevanja potrebe prilagodbe literature i uopće nastavnog procesa.
Temeljem izlaganja predavača i rasprave sudionika, donijeti su sljedeći zaključci Okruglog stola:
1. Osigurati resurse za unapređenje inkluzivnog odgoja i obrazovanja i uvođenje i ugrađivanje potrebnih promjena u svakodnevnoj praksi.
2. Uspostaviti vodstvo u odgojno-obrazovnim ustanovama koje je predano cilju uvođenja i ugrađivanja kulture, politike i prakse koji su neophodni za realizaciju inkluzivnog odgoja i obrazovanja na svim razinama i u svim područjima - „cjelovito obrazovno okruženje”.
3. Uvažavati sposobnost svake osobe za učenje te za sve učenike, uključujući učenike s teškoćama u razvoju, postavljanjem visokih očekivanja. Omogućiti fleksibilan nastavni plan i program i metode podučavanja i učenja koji su prilagođeni različitim interesima, potrebama i stilovima učenja. Pružiti podršku, razumnu prilagodbu i ranu intervencije na način da svi učenici mogu ispuniti svoj potencijal. Kod planiranja nastavnih aktivnosti, fokus staviti na sposobnosti i težnje učenika, a ne na sadržaj. Obrazovni sustav mora osigurati individualizirani pristup obrazovanju, umjesto da se od učenika očekuje da se oni prilagode sustavu - pristup „cjelovite osobe”.
4. Osigurati podršku učiteljima/nastavnicima/ostalom osoblju kroz edukacije i usavršavanje koje im je potrebno za usvajanje ključnih vrijednosti i kompetencija za stvaranje inkluzivnog okruženja za učenje, što uključuje i učitelje/nastavnike s invaliditetom.
5. Poštivati i uvažavati raznolikosti. Svi članovi zajednice koji sudjeluju u učenju jednako su dobrodošli te se mora poštivati njihova raznolikost. Svi učenici moraju osjećati da ih se uvažava i poštuje, da su uključeni i da će biti saslušani. Postoje učinkovite mjere za sprječavanje zlostavljanja i maltretiranja. Inkluzija znači individualni pristup učenicima.
6. Osigurati okruženje prilagođeno učenju. Okruženje za inkluzivno učenje je pristupačno okruženje u kojem se svi osjećaju sigurno, u kojem osjećaju da dobivaju podršku i stimulaciju te u kojem se mogu slobodno izražavati i u kojem postoji snažan naglasak na uključivanje učenika/studenata za izgradnju pozitivne školske zajednice.
7. Učenici s teškoćama trebaju dobiti podršku kojom se osigurava učinkovit prijelaz s učenja u školi na strukovno i tercijarno obrazovanje i zapošljavanje.
8. Udruge učitelja/nastavnika, udruge i savezi učenika/studenata, organizacije osoba s invaliditetom, školski odbori, udruge roditelja i učitelja/nastavnika i ostale školske skupine za podršku, formalne i neformalne grupe treba edukacijom ojačati da se unaprijedi razumijevanje i poznavanje invaliditeta što čini put prema inkluzivnim društvima.
9. Uključivo obrazovanje kao kontinuirani proces treba redovito nadzirati i ocjenjivati kako bi se osiguralo da ne dolazi do segregacije i integracije. U skladu s člankom 33. KPOSI, u nadzor treba uključivati osobe s invaliditetom, djecu i osobe kojima je potrebna intenzivna podrška; putem njihovih reprezentativnih organizacija, roditelja ili skrbnika djece s teškoćama u razvoju. Treba razviti pokazatelje inkluzije za osobe s invaliditetom.
10. Osigurati fizičku, komunikacijsku i orijentacijsku pristupačnost svih odgojno-obrazovnih ustanova.