Priopćenje Pravobranitelja za osobe s invaliditetom povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom – Osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju mjesto je među nama
U Hrvatskoj gotovo 17% od ukupnoj broja stanovnika su osobe s invaliditetom. Godina 2024. za njih je bila godina u kojoj su na snagu stupila dva izuzetno važna zakonska propisa i to nakon više od 10 godina zagovaranja njihovog donošenja: Zakon o osobnoj asistenciji i Zakon o inkluzivnom dodatku.
Zakon o osobnoj asistenciji i Zakon o inkluzivnom dodatku za osobe s invaliditetom predstavljaju značajan iskorak u postizanju socijalne inkluzije – mogućnosti da osobe s invaliditetom žive prema svojem izboru u zajednici i u vlastitom domu. Da osobe s invaliditetom imaju velika očekivanja od ovih zakona, pokazuje i veliki porast broja pritužbi osoba s invaliditetom Pravobranitelju za osobe s invaliditetom. Pritužbe se većim dijelom odnose na primjenu Zakona o inkluzivnom dodatku zbog nezadovoljstva dugotrajnošću postupaka i visinom određene pripadajuće naknade. Vezano uz Zakon o osobnoj asistenciji, poseban problem je situacija osoba koje su smještene u ustanove i ne mogu dobiti niti nekoliko sati asistencije jer se smatra da su im sve potrebe tamo zadovoljene što nije slučaj. Nedostatan je broj pružatelja usluge asistencije pogotovo na otocima i izvan gradskih središta, a pružatelji često traže od korisnika da si sami pronađu asistenta.
Kako bi ova prava doprinijela stvarnom povećanju kvalitete života osoba s invaliditetom, djece s teškoćama u razvoju i njihovih obitelji, treba ih nadograditi pristupom čitavom nizu drugih usluga podrške kao i osiguravanjem okolišnih uvjeta prilagođenih konkretnoj osobi. Pri tome ne smijemo zaboraviti da su preduvjet neovisnom življenju u zajednici i omogućavanje osobama s invaliditetom da se obrazuju, prekvalificiraju i dokvalificiraju, zaposle, da ih se osnažuje u ostvarivanju roditeljske uloge, da im se omogući sudjelovanje u političkom i kulturnom životu kao i u aktivnostima slobodnog vremena i svim sadržajima koja jedna zajednica osigurava za svoje članove. Posebno naglašavamo važnost dostupnosti potrebnih zdravstvenih usluga u zajednici, a ne da se zbog njihova nedostatka osobe s invaliditetom moraju smještavati u ustanove. Važan preduvjet uključivanju osoba s invaliditetom u sadržaje i aktivnosti koje se osiguravaju u društvu je pitanje mobilnosti, odnosno osiguravanje prilagođenog prijevoza za osobe s invaliditetom. Poražavajuće je da veliki broj osoba s invaliditetom nikada ne odlazi iz svojih domova jer nema osiguranog prilagođenog javnog prijevoza niti posebno prilagođenog prijevoza za osobe s invaliditetom. Stoga apeliramo na sve nadležne da se osigurava prilagođeni prijevoz, kako onaj javni tako i prijevoz specijaliziranim vozilima koje bi mogli koristiti i drugi građani osobito u manjim sredinama. Poseban je problem i nepostojanje prilagođenih taksi vozila i to ne samo u manjim mjestima već i u Zagrebu, glavnom i najvećem gradu, ali i ostalim velikim gradovima.
Dostupnost sadržaja i usluga u zajednici jedina su garancija prevencije institucionalnog smještaja na koji su osobe s invaliditetom desetljećima upućivane. Proces transformacije ustanova posljednjeg desetljeća bio je evidentno usporen, a svaki oslobođeni krevet u ustanovi odmah se popunjava osobama za koje postojeće usluge nisu odgovarajuće u smislu njihove dostupnosti ili trajanja. Bez kompleksne promjene politika nećemo postići željeni rezultat, opet ćemo imati nepregledne liste čekanja na dugotrajni smještaj i tražit će se krevet više. Zato se zalažemo za sustavnu promjenu u pristupu invaliditetu, mentalnom zdravlju i podršci u zajednici.
U tom smislu trebamo istovremeno stvarati manje stambene jedinice u lokalnim zajednicama, koristiti stambene resurse samih osoba s invaliditetom i u vlastitim domovima osigurati podršku, integrirati zdravstvene i socijalne usluge na lokalnoj razini čime se smanjuje potreba za institucionalnom skrbi, ulagati u socijalne i zdravstvene usluge u zajednici, osigurati pristupačno stanovanje s podrškom, širiti i prilagoditi uslugu osobne asistencije osobama s različitim potrebama i psihofizičkim obilježjima, otvarati dnevne centre za aktivnosti u lokalnoj sredini.
Posebno upozoravamo na potrebu jačanja svijesti cijele zajednice da je osobama s invaliditetom mjesto među nama i da ih trebamo uključiti u sve aktivnosti koje se organiziraju i koje postoje u zajednici. Smanjenjem stigme i edukacijom javnosti o invaliditetu, mentalnom zdravlju i potrebama osoba s invaliditetom, olakšalo bi se njihovo uključivanje u društvo. Smještaj u ustanove nije rješenje nego predstavlja kršenje osnovnih ljudskih prava na izbor gdje i s kim će živjeti te prava da mogu upravljati svojim životom. Ujedinjeni narodi kroz slogan ovogodišnjeg Međunarodnog dana osoba s invaliditetom naglašavaju kako je potrebno ojačati vodstvo osoba s invaliditetom za uključivu i održivu budućnost za sve. U skladu s time podsjećamo da se kao društvo ne smijemo lišiti doprinosa svih njegovih članova.
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom
Izvor: POSI