Hrvatski savez udruga invalida rada uputio je Prijedlog za iniciranje hitne dopune članaka Zakona o radu
Broj: 258/21
Zagreb, 06. rujna 2021. godine
Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike
Predmet : Prijedlog za iniciranje hitne dopune članaka Zakona o radu
Poštovani,
Obraćamo Vam se inicijativom za hitnu izmjenu Zakona o radu, ugradnjom sadržaja odredbe čl. 12. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom u (daljnjem tekstu Zakon) u pripadajuće sadržaje odredbi članaka Zakona o radu:
Članak 12. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 32/20) glasi:
(1) Osoba s invaliditetom zasniva radni odnos sklapanjem ugovora o radu ili na drugi način predviđen posebnim propisima i time stječe prava i preuzima obveze iz radnog odnosa i u vezi s radnim odnosom iz ovoga Zakona, općih propisa o radu i drugih propisa.
(2) Najmanje trajanje otkaznog roka propisano općim propisom o radu za osobu s invaliditetom dodatno se uvećava za mjesec dana, osim ako je otkaz skrivila ta osoba.
(3) Osoba s invaliditetom ima za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje pet tjedana.
(4) Poslodavac je dužan osigurati odgovarajuće oblike razumne prilagodbe u vezi s prilagođavanjem radnog mjesta, radnog vremena, dužine trajanja i načina praćenja prilagođavanja, stručnog nadzora te ocjenjivanja radnih sposobnosti individualnim potrebama osobe s invaliditetom koja se zapošljava.
Predlažemo da se člankom 12. st. 2. Zakona, nadopuni članak 122. st. 1. Zakona o radu (NN 98/19)
- Najmanje trajanje otkaznog roka tako da sada glasi:
(1) U slučaju redovitog otkaza otkazni rok je najmanje:
1) dva tjedna, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno manje od jedne godine
2) mjesec dana, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno jednu godinu
3) mjesec dana i dva tjedna, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno dvije godine
4) dva mjeseca, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno pet godina
5) dva mjeseca i dva tjedna, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno deset godina
6) tri mjeseca, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno dvadeset godina
7) najmanje trajanje otkaznog roka za osobu s invaliditetom dodatno se uvećava za mjesec dana, osim ako je otkaz skrivila ta osoba.
(2) Otkazni rok iz stavka 1. ovoga članka radniku koji je kod poslodavca proveo u radnom odnosu neprekidno dvadeset godina, povećava se za dva tjedna ako je radnik navršio pedeset godina života, a za mjesec dana ako je navršio pedeset pet godina života.
(3) Radniku kojem se ugovor o radu otkazuje zbog povrede obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) utvrđuje se otkazni rok u dužini polovice otkaznih rokova utvrđenih u stavcima 1. i 2. ovoga članka.
(4) Radniku koji je tijekom otkaznog roka oslobođen obveze rada, poslodavac je dužan isplatiti naknadu plaće i priznati sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznoga roka.
(5) Za vrijeme otkaznoga roka radnik ima pravo uz naknadu plaće biti odsutan s rada najmanje četiri sata tjedno radi traženja novog zaposlenja.
(6) Kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu može se odrediti kraći otkazni rok za radnika nego za poslodavca od roka određenog u stavku 1. ovoga članka, za slučaj kada radnik otkazuje ugovor o radu.
(7) Ako radnik otkazuje ugovor o radu, otkazni rok ne može biti duži od mjesec dana, ako on za to ima osobito važan razlog.
Predlažemo da se člankom 12. st. 3. Zakona, nadopuni članak 77. st. 1. Zakona o radu -Trajanje godišnjeg odmora - tako da sada glasi:
Članak 77.
(1) Radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor od najmanje četiri tjedna, a maloljetnik i radnik koji radi na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja u trajanju od najmanje pet tjedana. Osoba s invaliditetom ima za svaku kalendarsku godinu pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje pet tjedana.
(2) Kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može se utvrditi trajanje godišnjeg odmora duže od najkraćega propisanog stavkom 1. ovoga članka.
(3) Radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid između dva radna odnosa duži od osam dana, stječe pravo na godišnji odmor određen na način iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, nakon šest mjeseci neprekidnog radnog odnosa kod toga poslodavca.
Predlažemo da se člankom 12. st. 4. Zakona, nadopuni članak 7. Zakona o radu - Temeljne obveze i prava iz radnog odnosa - tako da sada glasi:
Članak 7.
(1) Poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.
(2) Poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika.
(3) Poslodavac je dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima.
(4) Poslodavac je dužan osigurati odgovarajuće oblike razumne prilagodbe u vezi s prilagođavanjem radnog mjesta, radnog vremena, dužine trajanja i načina praćenja prilagođavanja, stručnog nadzora te ocjenjivanja radnih sposobnosti individualnim potrebama osobe s invaliditetom koja se zapošljava.
(5) Zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonima.
(6) Poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ovim Zakonom i posebnim zakonima.
O b r a z l o ž e nj e:
Nakon niza predstavki i upita upućenih od strane poslodavaca, osoba s invaliditetom, djelatnika ureda za upravljanje ljudskim resursima državne uprave, javnih tijela, tijela jedinica lokalne samouprave, javnih poduzeća, vezano za radno-pravni status osoba s invaliditetom smatrali smo potrebnim predložiti da se zakonska određenja koja se odnose na otkazni rok, godišnji odmor i razumnu prilagodbu ugrade u opći propis (lex generali) - Zakon o radu.
Navedenim izmjena i dopunama anulirali bi negativne posljedice maksime (ignorantia iuris nocet) neznanje prava škodi i počinjenja prekršaja iz domene radnog prava. Nažalost, svjesni smo činjenice da se poslodavci u svom poslovanju i djelovanju moraju pridržavati niza zakona, pravilnika i drugih podzakonski akata što u bitnom otežava isto, usvajanjem navedene inicijative izmjena i dopuna, stvorili bi se osnovi da se Zakonom o radu, utvrde prava i obveze propisane za zaposlene osobe s invaliditetom.
Nastavno, izmjenom i dopunom čl. 7. Zakona o radu – ugrađivanje obveze poslodavaca na poštivanje prava osoba s invaliditetom na razumnu prilagodbu, je obveza preuzeta Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom čl. 27. i Direktivom Vijeća 2000/78/EZ članak 5., kako bi se zajamčilo poštovanje načela jednakog postupanja u pogledu osoba s invaliditetom, moraju se osigurati razumne prilagodbe njihovim potrebama. To znači da poslodavci prema potrebi u određenoj situaciji poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi se osobi s invaliditetom omogućio pristup zapošljavanju, sudjelovanje ili napredovanje na radu ili usavršavanje, ako takve mjere za poslodavca ne predstavljaju nerazmjeran teret. Taj se teret neće smatrati nerazmjernim ako se u dovoljnoj mjeri podupre postojećim mjerama politike za zaštitu osoba s invaliditetom dotične države članice.
Smatramo da su se Pravilnikom o poticajima pri zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 145/20) ostvarili svi zakonski okviri za poštivanje načela razumne prilagodbe, te ugradnjom u pripadajući čl. 7. Zakon o radu propisale obveze poslodavaca da u svom poslovanju ugrade elemente razumne prilagodbe za zaposlene osobe s invaliditetom, koji u velikoj mjeri uslijed neznanja ne poštuju navedenu obvezu i činjenice da takve mjere više stvarno ne predstavljaju nerazmjeran teret za poslodavce.
Članak 41. Zakona o radu (NN br. 93/14) glasi:
(1) Ako kod radnika postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom, poslodavac je dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje toga tijela, ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban, koji moraju, što je više moguće odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio.
(2) Radi osiguranja poslova iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac je dužan prilagoditi poslove sposobnostima radnika, izmijeniti raspored radnog vremena, odnosno poduzeti druge mjere da radniku osigura odgovarajuće poslove.
(3) Ako je poslodavac poduzeo sve mjere iz stavka 2. ovoga članka, a ne može radniku osigurati odgovarajuće poslove, odnosno ako je radnik odbio ponudu za sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova koji odgovaraju njegovim sposobnostima u skladu s nalazom i mišljenjem ovlaštenog tijela, poslodavac radniku može otkazati ugovor o radu uz suglasnost radničkog vijeća.
(4) U sporu između poslodavca i radnika, samo je doktor specijalist medicine rada nadležan ocijeniti jesu li ponuđeni poslovi iz stavka 1. ovoga članka odgovarajući.
(5) Ako radničko vijeće uskrati suglasnost na otkaz radniku iz stavka 1. ovoga članka, suglasnost može nadomjestiti arbitražna odluka.
Predlažemo da se članak 41. st. 1. Zakona o radu nadopuni tako da glasi:
Ako kod radnika postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koju je utvrdilo ovlašteno tijelo u skladu s posebnim propisom, poslodavac je dužan, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje toga tijela, ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radno sposoban, koji moraju, što je više moguće odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio. Poslodavac je obvezan radniku osigurati povoljniju normu i to bez smanjenja njegove plaće koju je ostvario u vremenu prije nastupa spomenutih okolnosti. Pod plaćom računa se osnovna plaća i dodaci na plaću. Radniku pripada od dana nastanka invalidnosti, odnosno utvrđenog smanjenja radne sposobnosti te od dana završetka prekvalifikacije ili dokvalifikacije, do raspoređivanja na odgovarajuće radno mjesto, plaća u iznosu plaće radnog mjesta na koje je do tada bio raspoređen.
O b r a z l o ž e nj e:
Potrebno je izjednačiti radno - pravni položaj djelatnika u Republici Hrvatskoj, jer je navedena dopuna i određenje sadržajno opisana u nizu kolektivnih ugovora te je time ostvarena situacija da djelatnici koji nisu obuhvaćeni navedenom obvezom poslodavca u nepovoljnijem položaju i diskriminirani. Na ovaj način ujedno se ispravlja situacija dvostrukog kažnjavanja djelatnika kod kojih je nastupilo smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, smanjenje radne sposobnosti uz djelomični gubitak radne sposobnosti, uslijed ozljede na radu i profesionalnog oboljenja, i jednim trajnim zakonskim rješavanjem postiže odgovarajuća satisfakcija i ispravljanje posljedice normativne diskriminacije.
Navedena je nadopuna u skladu s Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom, Ustavom Republike Hrvatske, Zakonom o suzbijanju diskriminacije i člankom 55. st. 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
Članak 64. - Skraćeno radno vrijeme - Zakona o radu glasi:
(1) Na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, radno vrijeme se skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost radnika.
(2) Poslovi iz stavka 1. ovoga članka te trajanje radnog vremena na takvim poslovima utvrđuju se posebnim propisom.
(3) Radnik koji radi na poslovima iz stavka 1. ovoga članka, ne smije na takvim poslovima raditi duže od radnog vremena utvrđenog stavkom 2. ovoga članka, niti se smije na takvim poslovima zaposliti kod drugog poslodavca.
(4) Kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu može se ugovoriti da radnik koji na poslovima iz stavka 1. ovoga članka ne radi u punom radnom vremenu, dio radnoga vremena, najduže do punog radnog vremena, radi na nekim drugim poslovima koji nemaju narav poslova iz stavka 1. ovoga članka.
(5) Pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, skraćeno radno vrijeme iz stavka 1. ovoga članka izjednačuje se s punim radnim vremenom.
Predlažemo da se članak 64. st. 1. Zakona o radu nadopuni tako da glasi:
1) Na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, radno vrijeme se skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost radnika. Osobe s invaliditetom koji rade na poslovima bez štetnih utjecaja, a za koje se utvrdi da negativno utječu na njihovu razinu funkcionalnosti, radnu sposobnost i daljnje pogoršanja trajnog stanja invaliditeta, ostvaruju pravo na skraćivanje radnog vremena razmjerno utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost osobe s invaliditetom.
(2) Poslovi iz stavka 1. ovoga članka te trajanje radnog vremena na takvim poslovima utvrđuju se posebnim propisom.
(3) Radnik koji radi na poslovima iz stavka 1. ovoga članka, ne smije na takvim poslovima raditi duže od radnog vremena utvrđenog stavkom 2. ovoga članka, niti se smije na takvim poslovima zaposliti kod drugog poslodavca.
(4) Kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu može se ugovoriti da radnik koji na poslovima iz stavka 1. ovoga članka ne radi u punom radnom vremenu, dio radnoga vremena, najduže do punog radnog vremena, radi na nekim drugim poslovima koji nemaju narav poslova iz stavka 1. ovoga članka.
(6) Pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, skraćeno radno vrijeme iz stavka 1. ovoga članka izjednačuje se s punim radnim vremenom.
O b r a z l o ž e nj e:
Smatramo da je navedena inicijativa u cilju zadržavanja radno - pravnog statusa osoba s invaliditetom nužna, jer za niz vrsta i kategorija osoba s invaliditetom glavna je karakteristika pogoršanje i progresija invaliditeta (npr. za osobe s invaliditetom oboljele od neuromuskularnih bolesti i multiple skleroze glavna je karakteristika normalno funkcioniranje u jutarnjim satima, međutim nakon podneva dolazi do pada lokomotornog sustava, koncentracije, itd., isto, ali s drugim posljedicama vrijedi za oboljele od mišićne distrofije, paraplegije i tetraplegije, cerebralne paralize, osobe s intelektualnim teškoćama i za druge vrste osoba s invaliditetom). Sukladno navedenom smanjili bi mogućnost uručivanja osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu i stvorili zakonske uvjete za održivost zapošljavanja osoba s invaliditetom.
Nadalje, predlažemo uvođenje nove usluge – radnog asistenta, kao dodatno poboljšanje uvjeta rada za osobe s invaliditetom. Usluga radnog asistenta bi dodatno povećala interes osoba s invaliditetom za apliciranje na natječaje za posao, te stvorila uvjete i mogućnosti rada osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada.
S obzirom na navedeno, predlažemo da inicirate hitnu dopunu Zakona o radu.
S poštovanjem,
Izvršni direktor
Leke Sokolaj, dipl. iur.
Predsjednik
Ante Štulić, ing.